IZVJEŠTAJ SA USPONA NA PRENJ

ŽIVOT JE NEPRESTANO PRILAGOĐAVANJE PRIRODI

Stigli smo! Upoznati dio Prenj planine. U povodu godišnjeg plana aktivnosti i nastupanja kalendarske zime 2022/23, tradicionalno PD Konjuh Tuzla, realizuje odlazak na planinu Prenj, koji zbog svog položaja, surovosti, kondicione i tehničke zahtijevnosti staza, među planinarima/kama, nosi kultni naziv ,,Bosanskohercegovačka Himalaja”

 

Piše :Dževad Bektašević

 

Poštivajući važnost i značaj planina u našim životima u dane vikenda 24-25.12.2022 godine, 7-očlana grupa ljubitelja Prenja i članova PD Konjuh Tuzla, pohodila je staze sjevernih dijelova kultne Prenj planine.

 

Pješačenje započinjemo nešto prije 09.sati sa lokacije parkinga Luka ( cca 270 mnv) iz Grada Konjic. Preko mosta prelazimo na lijevu obalu rijeke Neretve. Pored lokacije stećaka, kretajući se smerom jugo-zapad uz blagi uspon kroz naselje Varda. Prolazimo kroz gustu borovu šumu te ulazimo u označenu planinarsku stazu koja nosi ime “Osman Trnka”. Krećemo se kroz naselje Pomol usponom do izvora Lijevana voda u čijoj neposrednoj blizini se nalazi istoimeni Planinarski dom (1001 mnv) poznat među planinarima/kama Dom na Ljubini. Domaćini iz PD Borašnica Konjic, koji gazduju ovim objektom, priredili su nam doček, topla prostorija i topli napitci. Nakon dovoljno odmora, nastavljamo uspon do Planinarskog doma “Senad Muhibić – Dundo” Rapte (1406 mnv) .

 

Nešto prije 16.sati, kategorizacijom kondiciono izuzetno teškom stazom uz savladanih više od1200 m. visinske razlike i dužinom cca 12 km, dolazimo do lokacije Rapte. Dočekuju nas gostoprimljivi I nasmijani domaćini, paninari/ke PD Borašnjica Konjic, iskazujući oduševljene našim dolaskom.

 

Večernje druženje, u toplini doma, razmjena iskustava, sumiranje ovogodišnjih rezultata uz neizostavne planove za budućnost. Još mnogo toplog planinarskog razgovora uz poneku šalu, okarakterisali su ovo druženje i nezaboravnu prenjsku noć.

 

Nedelja, 25.12.2022.godine, jutro hladno, vedro i mirno, Sasušenu travu prekrivao je sloj sinošnjeg mraza. Na snjegom prekrivene vrhove Konjičke Bjelašnice i Velike Kape padali su prvi jutarnji zraci sunca.

Sa lokacije doma (1406 mnv) započinjemo uspon označenom stazom koja vodi južno djelomično kroz šumu i proplanke dolazimo do zapadnog grebena Konjičke Bjelašnice. Lokacija Djevojački Kuk (cca 1700 mnv) poznata među lokalnim planinarima/kama pod nazivaom “semafor”. Nastavljamo kretanje mrazom prekrivenom stazom, istočno preko kote 1889 m, uz savladavanje uspona cca 700 m i dužinu nešto više od 5 km uspiješno dolazimo do našeg krajnjeg odredišta vrh Velika Kapa (2004 mnv).

 

Prizor koji je nemjerljiva nagrada sa svakog zaljubljenika u Prenj planinu. Pogledi očaravajući, vidici široki i čisti. Kotline ispunjene maglom iz koje su izranjali vrhovi Prenja poput ostrva okruženog morem. Nevjerovatno miran i nesebično ljep Prenj, siguran u svojoj ekstremnosti i posebnosti kao da je bio u dubokom snu. Bjeli vrhovi prekriveni djelomično snjegom svjedočili su o prošlim i spremno isčekivali ovu zimu Pripremljeni da podnesu težinu predstojećih sukoba hladnih kontinentalnih I južnih mediteranskih vjetrova.

 

Stazom uspona, spuštamo se do lokacije Planinarskog doma Rapte. Kratki odmor, pakovanje opreme i zagrljaji I pozdrav sa ljubaznim domačinima. Nastavljamo kratanje stazom uspona predhodnog dana prema Gradu Konjic.

 

Vrhunska psihofizička pripremljenost i timska posvećenost doprinijela je da su svi učesnici uspiješno prošli dnevnu kondiciono izuzetno tešku stazu dužine cca 24 km uz visinski uspon cca 700 m i spuštanje više od 1800 m.

 

Planinari/ke učesnici uspona, ispunjenih očekivanja, ponosni na svoj uspjeh, sa željom za novi susret sa Prenj planinom, uspiješno su se vratili u Tuzlu nešto prije 21 sat.

 

Do sljedećeh planinarskih avantura.

 

Volim planinu i vas.

 

Sa pohoda na Prenj donosimo i doživljaj koji je zapisala Amela Delić Aščić

 

Naklon ispod Velike kape

 

Veličanstveni Prenj

 

Ne znam kad je bijeli smog zamijenila gusta magla dok smo se iz Konjica penjali do Rapti. Šume su spavala tihim snom, vjetar nije pjevao uspavanku. Danas se san lahko uvukao među ogoljene grane uz stazu. Planinari Planinarskog društva „Konjuh“ hodali su tiho, tek povremeno zastajući da odmore ili pojedu divlju jabuku koja se oduprla mrazu, snijegu i pticama.

 

Uspon do Planinarskog doma „Ljubina“ trajao je prilično dugo, a teške torbe planinara podsjećale su ih na pređeni put. Stigli smo tačno u vrijeme za kafu, planinari koji su u Dom stigli prije nas, spremili su kafu pa smo se skupa odmorili, ugrijali i okrijepili za nastavak puta. Svaki pređeni korak osvijestio je u nama osjećaj za vrijeme koji tokom radne sedmice izgubimo u trci za svakodnevnim obavezama. Na planini vrijeme teče mirno, žubori dovoljno da čujemo da je jedan sat zamijenio drugi, a sati su barem duplo duži u odnosu na sate urbane sredine.

 

U predakšamsko vrijeme stigli smo na naše odredište, u Planinarski dom „Senad Muhibić – Dundo“. Dočekali su nas divni domaćini Planinarskoh društva „Borašnica“. Topla soba, topla čorba i topla ljudska riječ brzo su nas odmorili. Uz pjesmu i razgovor odmarali smo od dugog uspona i spremali se za sutrašnji. Saznadoh tako da je predsjednik PD „Borašnica“ pročitao Vjetrova dom i da mu se upravo ta pjesma, pjesma o Prenju i za Prenj dopala najviše. Malo je reći da me istinski obradovala ta spoznaja, a ko je ikad išta napisao zna koliko prvi čitatelji znače. Gospodin Rasim, predsjednik Društva iskreno je govorio o pjesmi, a po načinu na koji je govorio znala sam da ju je istinski i shvatio. Jedan je od rijetkih, ali takvi su i važni. Meni je dao elana da sutrašnji uspon počnem s puno entuzijazma, a ni mojim planinarima nije nedostajalo volje da se što prije popnu na prenjsku Veliku kapu, ako nam njegovo visočanstvo dozvoli.

 

Kao i svih prethodnih puta kada sam ga pohodila, i ovoga je puta Prenj bio miran. Kao da je odmarao od snijeg i hladnoće, ponekad bi u snu uzdahnuo a nas bi zapljusnuo talas hladnog prenjskog daha. Uspješno smo popeli vrh Velika kapa, naklonili se i zahvalili našem domaćinu, a sigurna sam da nam je on uz isti naklon tek malčice, ali primjetno podigao svoju šeretski namještenu kapu.

Amela Delić Aščić

 

Više fotografija na linku

Leave a Reply

%d bloggers like this: