STIGLI SMO !
NA BJELAŠNICA PLANINI
ISPENJATI DEVET VRHOVA CHALLENGE 2000+
Bjelašnica se lokacijom nalazi se u središnjem dijelu Bosne i Hercegovine, udaljena 20-ak kilometara jugozapadno od Sarajeva i pripada Dinarskom planinskom masivu. Grebenom Hojta na jugoistoku povezana je sa planinom Treskavica, na sjeveru oivičena je tokom rijeke Zujevine i planinom Igman koja se praktično naslanja na Bjelašnicu. Na jugu kanjonom rijeke Rakitnice dužine 25 km odvojena je od planine Visočice dok jugozapadno rijeka Neretva je razdvaja od Prenja. Na zapadu prevojem Ivan graniči sa Bitovnjom koja pripada Vranica planinskom lancu.
Kraška planina, građena od krečnjačko dolomitske mase sa brojnim pukotinama, skoro bezvodna, iako je u toku godine više mjeseci prekrivena debelim snježnim pokrivačem, po kojem je dobila ime. Vododjelnica je jadranskog i crnomorskog sliva. Najviši vrh je istoimeni vrh Bjelašnica (2067 mnv) koji nosi i naziv Observatorij po meteorološkoj stanici koja se na njemu nalazi kontinuirano od 1894 godine.
Za potrebe XIV Zimskih Olimpijskih igara 1984 godine izgrađeni su brojni sportski i turistički objekti. BIH Chellenge +2000 sastoji se od 78 vrhova od kojih je devet vrhova Bjelašnice.
Piše: Dževad Bektašević
Planinarsko društvo Konjuh Tuzla je u dane vikenda 11-13.10. 2024 godine uspješno realizovao pohod na Bosanskohercegovačku planinu Bjelašnica, kojom prilikom su predstavljene označene planinarske i druge staze kojim je izvršen uspon na devet vrhova/kota, visine preko 2000 m.
Devetočlani tim planinara/ki iz PD Konjuh Tuzla (6), PD Planine Sarajeva (1) i PD Prenj Glogošnica (2) sa lokacije parkinga ispred Planinarskog doma Bijele Vode (1450 mnv) kojim gazduje PD Željezničar Sarajevo. Prisustvo magle nije uticalo na odluku da u subotu 12.10.2024 godine nešto prije 08 sati započne dnevnu realizaciju planiranog uspona na osam vrhova Bjelašnice. Prateći markaciju staza nas kratko vodi kroz listopadnu šumu blagim usponom u pravcu vrha Šiljak (1689 mnv). Izlaskom iz šume u podnožju vrha nastavlja položeno između vrhova Javornik (1693 mnv) i Lisičija Glava (1678 mnv) te zlazi na makadamski put i vodi prema lokaciji Štini Do (1570 mnv). Zbog prisustva magle i mokre trave od sinošnje kiše biramo stazu koja se nalazi uz makadamski put koji vodi prema Meterološkoj stanici i vrh Bjelašnica/ Observatorij (2062 mnv) što je najviši vrh planine. Pri usponu koristimo kratice koje spajaju serpentinske krivine uz stalne promijene vremenskih prilika u vidu smjenjivanja intervala mage i sunca. Kratko poslije 10 sati svi učesnici uspješno izlaze na vrh. Zbog prisustva magle uskraćeni smo bili pogledima sa vrha prema susjednim planinama.
Zaslužan odmor koji je skraćen zbog osjećaja hladnoće koji se spuštao ispod nule nastavljamo kretanje stazom koja vodi u smjeru zapadno od vrha, pored devastiranih objekata, širokim grebenom sa blagim valovitim usponom na Kotu 2056 mnv i dalje nastavlja pored porušenog vojnog objekta na vrh Kota 2025 mnv gdje nam se probijajući se kroz maglu i tjerajući hladnoću povremeno pojavljuje toplo jesenje sunce. Prateći markaciju stazom koja vodi uz greben izlazimo na vrh Mala Vlahinja (2056 mnv) gdje kratko se zadržavamo uz neizostavna fotografisanja na metalnim ljestvama. Nastavljamo kretanje valovitom stazom prolazeći kroz šumu ležećeg bora/kleka te dolazimo do današnjeg petog vrha Velika Vlahinja (2005 mnv) koji je poslednji na ovom grebenu. Sunce je već uveliko zagrijalo zrak tako da smo upriličili dužu pauzu za obrok a zatim nastavljamo kretanje povratkom stazom uspona preko vrha Mala Vlahinja te neposredno prije vrha Kote 2025 mnv gdje nastavljamo kretanje neoznačenom stazom u smjeru juga. Gubeći blago na visini te prolazeći između mnoštva ponikvi/uvala izlazimo na greben Žuti Cvijet i istoimeni vrh (2026 mnv) na kojem se nalazi izblijedjela ploča na kojoj je bilo natpis „Klis 2026 m”. Krećemo se grebenom te prelaskom preko vrhova Kota 2046 m i Kota 2032 m zaokružujemo i ispunjavamo dnevni plan uspona na osam vrhova/kota viših od 2000 m na Bjelašnica planini.
Spuštamo se ivicom putnih serpentina prema Štinom dolu nastavljajući stazom uspona prema Planinarskom domu Bijele vode sa uspješnim povratkom nešto posije 18 sati.
Cjelodnevni boravak na planini Bjelašnica uz promjenjive i bez padavina vremenske uslove kondiciono tešku stazu dužine staze cca 23 km, sa visinskom razlikom nešto više od 1250 m svih devet učesnika je uspješno savladalo što je i bila nemjerljiva nagrada za uloženi trud.
Nastavljamo vožnju prema Visočica planini i naselju Tušila na gdje je u objektu Planinarski dom Vrela rezervisano prenoćište uz večernje druženje.
Nedjelja 13.10. 2023 godine osvanulo je mirno i djelomično vedro jutro što je bio valjani imput za tim PD Konjuh Tuzla kojem se pridružio još jedan planinar iz PD Planine Sarajevio tako da je tim brojao 10 učesnika da nastavi pohoditi i upoznavati ljepote koje krase Bjelašnica planinu te ispenje deveti vrh iznad 2000 m.
Aktivnosti pješačenja započinjemo nešto prije 08 sati sa lokaliteta katunskog naselja Gradina, (1490 mnv) koje se nalazi podno vrha Pošnjak (1551 mnv) na čijim stijenama se prema mitskom predanju nalazi “okamenjeni zmaj/ aždaha”.
Planinarska staza nas kratko vodi makadamskim putem položeno a zatim prelazi u blagi usponom prema lokaciji Crveni klanc. Prelaskom prevoja prelazi u spuštanje prema Dugom polju. Prelaskom zaravani polja nastavlja intenzivnim usponom kroz usjek prema vrhu Vaganj. Prateći oznake slijedimo stazu koja prolazi kroz stjenoviti dio prema grebenu Greda kojeg kojeg prelazi desnom stranom izlazi na zaravan te nastavlja kroz livadu zaobilazeći grmove ležećeg bora/kleka. Kratko vodi položeno a zatim ulazi u gustu šumu klekovine kroz koju je prosječena uska pješačka staza. Prelazi u intenzivni uspon i vodi u podnožje vrha, nastavlja položeno sa završnim usponom sa zapadne strane na sami vrh Krvavac (2062 mnv) a koji se nalazi izolovan na jugozapadnoj strani planine.
Provodimo ugodno vrijeme uživajući na toplom suncu u prirodnim ljepotama okruženja kroz prizore mnoštva susjednih planinskih vrhova. Vraćamo se stazom uspona do naselja Gradina zaokružujući pređenu stazu dužine nešto manje od 12 km sa visinskim usponu višem od 850 m.
Planina Bjelašnica sa pristupačnim visokim vrhovima koji su prekriveni djelomično kolonijama ležećeg bora/kleke ostavila je utisak nepredvidive i nesebično lijepe planine.
Dobro raspoloženi i psihofizički spremni učesnici kroz spoznaju prirodne ljepote uz timski pristup pri usponu doprinijeli su da ovaj pohod bude upamćen sa mnoštvom posebnosti uz potvrdu naše neraskidive simbioze sa planinama.
Do novih planinarskih pohoda.
VAS I PLANINU VOLIM
