Ne učiniš li nikada korak prema onom što ti je potrebno, uskraćuješ sebi mogućnost da to ostvariš.
USPJELI SMO !
Ispenjati vrh Lupoglav na Prenj planini.
Prenj pripada Dinarskom lancu planina. Lokacijom u Hercegovini između gradova Konjic, Jablanica i Mostar. Rijeka Neretva planinu okružuje sa tri strane, kanjonom odvajajući od planinskih masiva Visočice, Bjelašnice, Vranice, Čvrsnice i Čabulje. Kopneno se graniči sa planinama južno Velež i istočno Crvanj. Zbog svog položaja stalno je mjesto sukoba hladne kontinentalne klime i tople mediteranske klime koja kanjonom Neretve ulazi u unutrašnjost, što prati česta pojava jakih razornih vjetrova uz obilne padavine. U zimskom periodu na visokim vrhovima koji se uzdižu iznad 2000 metara, snježni pokrivač dosegne višenetarske visine te se zadržava do ljeta. Usponi na vrhove Prenja su kondiciono u kategoriji teških uspona dok u zimskim uslovima su rijetki, izrazito teški i predstavljaju respektabilne uspijehe.
Zbog težine zimskih uspona Prenj nosi naziv i bosanskohercegovačka Himalaja.
Piše: Dževad Bektašević
Prvi visokogorski zimski zabilježeni uspon na vrh Lupoglav, jedan od najmarkantnijih vrhova Prenja, desio se između 13. i 14. februara 1970 godine, kojeg su izvršili bosanskohercegovački alpinisti Ilija Dilber, Milorad Stjepanović i Zijah Jajatović. Nakon uspona pri silasku desila se prenjska tragedija u kojoj su izgubili živote. Nakon opsežne potrage koja je trajala do ljeta pronađena su tijela unesrećenih i nađen je njihov fotoaparat iz kojeg je izvađen i razvijen crno bijeli film. Fotografije pokazuju da su vrh popeli sva trojica i da je uočena gusta magla koja je zasigurno doprinijela nesreći. Dva tjela unesrećenih odlukom porodice su sahranjena u neposrednoj blizini pronalaska i podignuto je spomen obilježje u znak doprinosta stradalih u razvoju bosanskohercegovačkom planinarstvu i alpinizmu
Njima u čast tradicionalno se organizuje memorijalni uspon na Lupoglav od 1971. godine.
Godišnjim planom aktivnosti PD Konjuh Tuzla je i ovu godinu planirao izvršiti visokogorski zimski uspon na vrh Lupoglav, uz odavanje počasti stradalim alpinistima.
Prateći najave vremenskih uslova na Prenj planini za dane planiranog uspona, odabran je kao najpovoljniji dan, petak 10.02.2023 godine. Od deset zainteresovanih i prijavljenih učesnika, formiran je jedan tim, takozvana „naveza” u sastavu: Hazim Omerović, Sanjin Hodžić, Goran Đulabić i Dževad Bektašević.
Vođeni osmišljenim i usaglašenim planom aktivnosti, uspon započinjemo u ranim jutarnjim satima, nešto prije 02 sata sa lokacije Mostarska Bijela (120 mnv). Staza nas vodi širokim makadamskim putem vijugavo uzvodno pored rjeke Bijela. Prelazimo oštećeni pješački most preko nabujale rijeke, nastavljajuči blagim usponom putem. Nakon par krivina prolazimo lokaciju odvajanja staze koja dalje nastavlja uskim šumskim putem serpentinama, usponom prema lokaciji napuštenog naselja Grabovčići. (590 mnv). Kratki predah i nastavljamo kretanje stazom kroz šumu. Nedugo prelazimo na snježnu zaleđenu podlogu napredujući prema lokaciji Barni do i planinarskom bivku (1580 mnv), gdje dolizimo u 06:30 sati. Temperatura cca -10 stepeni celzijeva nije dozvoljavala da pravimo dužu pauza za odmor.
Na lokaciji bivka, nakon pređenih cca 1400 metara visinskog uspona član tima Đulabić odlučuje da odustaje od daljeg uspona i ostaje u bivku.
Ozbiljna visina snjega i često propadanje kroz zamrzlu koru, opedjeljuje nas da u nastavak kretanja koristimo krplje. Napredujemo prema lokaciji spomen obilježja stradalim alpinistima 1970 godine, gdje po dolasku istim odajemo počast.
Nastavljamo kretanje sa izlaskom iz zone šume Munika te zaleđenom snježnom plohom uz izražen uspon koristeči tehnička pomagala dolazimo u prostor anfiteatara ispod vrha Lupoglav, na kojem su se spuštale prve zrake jutarnjeg sunca na Prenj planini.
Po dolasku do strmog djela staze stavljamo u funkciju tehničku opremu potrebnu za uspon na strmim i zaleđenim stazama uz medjusobno osiguranje /naveza/ ulazimo u završni uspon. Krećemo se oprezno, napredujući i savladavajući snježne zaleđene litice izuzetno strme i opasne. Prisutni snježni nanosi su u velikoj mjeri povećali stvarni nagib koji prelazi 40 stepeni.
Zimski uspon na vrh Lupoglav se kvalificira kao zahtjevni visokogorski uspon, sa elementima penjanja u ledu kod završnog djela uz postojanje potencijalnih opasnosti od lavina.
Nešto iza 10 sati prelazimo snježnu strehu i prelazimo na južni dio i uspiješno ispenjavamo prvi ovogodišnji zimski uspon na vrh Lupoglav (2102 mnv), uz savladavanje visinskog uspona cca 2060 metara na stazi dugoj cca 12 km.
Vrijeme hladno, sunčano uz blagi vjetar. Pogledi čisti i daleki, prizori snjegom prekrivenih vrhova bosanskohercegovačkih masiva su vrijedna nagrada za uloženi napor pri usponu uz potvrdu slogana, sa vrhova se bolje vidi, skoro cijela Bosna i Hercegovina.
Nakon pulusatnog zadržavanja, stazom uspona uz maksimalne mjere sigurnosti otpenjavamo niz snježnu zaleđenu padinu prema podnožju vrha, dalje kroz anfiteatar do planinarskog bivka gdje nam se priključuje četvrti član. Nastavljamo zajedničko spuštanje stazom uspona prema polaznoj lokaciji. U medjuvremenu od 15-osartnog našeg boravka u planini izgrađen je novi sigurni pješački most na prelasku rjeke Bjela.
Uspješno dolazimo do polazne lokacije cca 17. sati prelazeći dužinu staze cca 26 km uz savladavanje uspona cca 2100 mnv i istom visinom spuštanja.
Učesnici uspona pokazali su vrhunsku psihofizičku pripremljenost, timsko opredjeljenje uz izuzetno visok stepen poznavanja tehnika penjanja, osiguranja i odabira smjera kretanja na izuzetno strmim, ledenim i snježnim podlogama opravdavajući sve epitete tradicionalno uspiješnog PD Konjuh Tuzla.
Do novih planinarskih uspona.
- VAS I PLANINU VOLIM.
