Ovdje možete pročitati  kraći tekst o razvoju planinarstva na ovim prostorima te osnivanju i radu PD „Konjuh“ Tuzla u proteklih 65 godina.

Prema pisanju Dragiše Trifkovića, prva planinarska sekcija u Tuzli, formirana je sredinom prve decenije XX stoljeća, a činili su je doseljenici iz drugih pokrajina Austrougarske monarhije koji su ovaj kraj došli po službenoj dužnosti, ili kako naš narod kaže, «trbuhom za kruhom». Sem tuzlanske, bila je i grupa planinara iz Kreke. Ove dvije tuzlanske planinarske grupe, zajedno sa lukavačkom, činile su veću kotarsku grupu.

U periodu između dva svjetska rata u Tuzli je, pored austrijskih doseljenika, bio i veliki broj građana ljubitelja prirode. Oni su pojedinačno, u manjim ili većim grupama, pravili izlete po okolnim brdima, a najčešće na Svatovcu. Na sebi su imali obična izletnička odijela i obuću. Hranu i piće drugarski su dijelili. Kao što ste mogli vidjeti na slici uz naslov «Prve planinarske sekcije u Tuzli» jedna od tih grupa koja se zvala «Kreka» pripadala je društvu «Hrvatski soko» u Tuzli a snimio ju je Ivan Marković Irac 23.aprila 1928.godine na izletu u Đurđeviku.

Veličko Bojović navodi da je 1929.godine osnovano mjesno planinarsko društvo «Planinar» te da su se tih godina, za odlazak na Konjuh, Ozren, Majevicu i Svatovac, pored pješačenja, koristili konji i šumska željeznica.

Prema sjećanju Halida Čokića, jedan od zaslužnih organizatora planinarenja iz tog vremena, bio je i nadšumar Rudolf Rolinger, koji je bio inicijator izgradnje prve planinarske kuće na planini Konjuh. Ostaci te brvnare, koja se zvala Rolingerova koliba i danas se nalaze na lokalitetu Malih Zidina na Konjuhu.

Godine 1951. pokrenuta je inicijativa za formiranje planinarskog društva u Tuzli. U inicijativnom odboru su, prema sjećanju Halida Čokića, pored njega bili: Branko Stojanović, Mustafa Kapidžić, Čoko Jakov, Eduard Pavlović, Paša Abidinović i drugi građani Tuzle.

Osnivačka skupština Planinarskog društva «Konjuh» je održana u zgradi današnjeg pozorišta a prve članske karte je štampao Obrad Jakšić u Tuzlanskoj štampariji. Kod izbora imena Društva, opredijelili su se za «Konjuh» zbog ljepote i poznavanja ove planine i zbog legendarne pjesme «Konjuh planinom» koja je također pjevala o svijetloj istoriji Tuzle. Za prvog predsjednika PD «Konjuh» Tuzla je izabran Halid Čokić. Ostali članovi Upravnog odbor su bili: Vasilije Skripta, Eduard Pavlović, Čoko Jakov, Galib Kabadaić, Paša Abidinović, Mustafa Kapidžić i drugi. Dolaskom Asima Viđena u Tuzlu 1954.godine, još više oživljava rad Društva. Zbog svojih zasluga u razvoju planinarstva Asim Viđen će kasnije biti proglašen za počasnog predsjednika «Konjuha»

Što se tiče planinarskih objekata, 1957.godine je počela izgradnja prve planinarske kuće u vlasništvu Planinarskog društva «Konjuh» Tuzla i to na Ozrenu na lokalitetu Kraljica. Kuća je završena 1958.godine. Broj članova Društva, tokom slijedećih godina je stalno rastao. Uspostavljeni su kontakti sa planinarskim društvima iz drugih republika bivše Jugoslavije. Trebalo je dočekati i smjestiti velike grupe planinara, te se sedamdesetih godina počela rađati ideja o gradnji većeg objekta na Kraljici. Uz svo poštovanje prema nosiocima te ideje, najveći pobornik i najveći teret oko izgradnje nove kuće, je podnijela Žižak Sidonija, dugogodišnji član i predsjednik Društva. Uz pomoć Milana Georgijevića, Jurić Rudolfa, Hukić Hakije, Novice Tadića,  Kiseli Stjepana, Alije Dolića i poznate ROX brigade planinara, koja je nekoliko godina bila nosilac radova na novom objektu, 1983.godine je otvoren novi komforan planinarski dom kapaciteta 50 ležaja. Godinu dana kasnije, zahvaljujući entuzijazmu i upornosti velikog planinara i čovjeka Georgijević Milana, planinari su sagradili i manji objekat na Konjuhu na lokalitetu Javorje. Nažalost, oba planinarska doma su devastirana za vrijeme agresije na BiH, pa su planinari «Konjuha» poslije rata opet morali zasukati rukave. Zajvaljujući izuzetnom razumijevanju tadašnjeg direktora TTU Tuzla Bijedić Mirze, koji je i sam planinar, te upornosti i entuzijazmu tadašnjeg predsjednika Društva Ljubić Borisa, Planinarsko društvo «Konjuh» je dobilo 01.11.1999.godine saglasnost, da na temeljima starog devastiranog doma, koji je bio vlasništvo TTU Tuzla, gradi svoj dom. U proljeće 2000-te godine počela je izgradnja novog doma sa samo 300 KM na računu i nepresušnom voljom planinara. Uz pomoć ljudi dobre volje i ljubitelja prirode iz mnogih radnih organizacija te dobrovoljnom radu planinara, otvoren je 2001.godine novi planinarski dom «Javorje» na Konjuhu a uporedo smo počeli graditi planinarsku kuću na Vršanima. Izgradnjom bungalova pored planinarskog doma „Javorje“, uvođenjem centralnog grijanja, priključenjem doma na električnu energiju, proširenjem dnevnog boravka, dogradnjom šadrvana, uređenjem dvorišta i pratećih objekata, danas imamo moderan i fukcionalan planinarski dom kapaciteta 40 ležaja, koji rado posjećuju i u njemu borave ne samo planinari iz BiH nego i susjednih država, kao i mnoge organizacije koje dom koriste za svoje seminare ili druženja te Planinarski savez BiH koji ga koristi za održavanje tečajeva i skupova, pa je eto baš danas na Javorju počeo sa radom Skup speleologa BiH u organizaciji Centra za krš Sarajevo i Kluba ekstremnih sportova Summit iz Banovića sa kojim naše Društvo ima izuzetnu saradnju. I radovi na planinarskoj kući na Vršanima polako se privode kraju te se nadamo da će i taj objekat uskoro u potpunosti biti završen i na usluzi ne samo planinarima nego i svim građanima Tuzle kao idelna destinacija za jednodnevne šetnje i druženja.

Pored izgradnje planinarskih objekata, u Društvu se puno radilo na školovanju kadrova iz užih planinarskih disciplina, formiranju sekcija i otvaranju transverzala. Tako je davne 1956.godine, osnovana smučarska sekcija a već 1957.godine «Konjuh» je dobio prvog smučarskog učitelja. U januaru 1960.godine na Ozrenu se organizuju kursevi skijanja sa instruktorima Vladom Kolerom, Husom Arslanagićem i Zejnilom Kurevićem. Godine 1963. članovi «Konjuha» uzimaju učešća na kursu za zimske vodiče na Prokletijama. Otvarajući 1967.godine Tuzlansku transverzalu, planinari PD «Knjuh» Tuzla učinili su prvi i odlučujući korak u prezentaciji vanredno lijepih planina sjeveroistočne Bosne, koja je između ostalih planina obilazila veliki dio Ozrena i Konjuha na kojem će se kasnijih godina preplitati još pet transverzala i na kojem će planinari iz cijele Jugoslavije upoznati sve njegove ljepote i čari pitome planine. Početkom 1976.godine, kada je u Društvo došao veliki broj mladih ljudi, ponovo se organizuju kursevi za visokogorske vodiče, zatim speleološki i alpinistički kurs, tako da «Konjuh» dobija sve više mladih školovanih kadrova. Zahvaljujući tim aktivnostima već sljedećih godina naši članovi, alpinisti sarajevske škole alpinizma, postižu zavidne uspjehe pa recimo Mirza Todorović učestvuje u Bosansko-hercegovačkoj ekspediciji na Tjen Šan, Svetlana Todorović osvaja prvo mjesto u sportskom penjanju na prvenstvu Jugoslavije, a oko 30 novih članova završava kurs i dobija zvanje speleologa pripravnika i speleologa. U tom periodu se formiraju planinarske sekcije na Rudarsko-geološkom fakultetu, Pedagoškoj akademiji, Termoelektrani Tuzla, HAK-u, bivšem ZOIL-u, u Tvornici transportnih uređaja koja  kasnije prerasta u PD Energoinvest TTU Tuzla, u OŠ «7. Sekretara skoja» formirana je planinarska družina «Runolist» i u mnogim drugim školama i radnim organizacijama. Planinari iz Banovića su prve planinarske korake gazili kao naši članovi u planinarskoj družini «Husinski rudar» koja je 1977.godine prerasla u planinarsko društvo, a nakon nekoliko godina je društvo dobilo i današnje ime «Varda». Sekcija za propagandu, koja je formirana 1976 godine u Konjuhu radi na propagandi i popularizaciji planinarstva te izdaje časopis «Planinarski bilten» koji izlazi 4 puta godišnje a u kojem planinari objavljuju svoje tekstove i fotografije sa planinarskih pohoda i obilaska transverzala. Neki od članova kao što su Paša Abidinović i Ivica Žižak se posebno bave planinarskom fotografijom te je zahvaljujući njima nastao najveći broj starijih fotografija koje ste imali priliku vidjeti i na čiju inicijativu je 1977.godine upriličena velika izložba planinarske fotografije u Domu omladine gdje su i ostali članovi Društva, ali i Društava iz cijele BiH, imali priliku izložiti svoje fotografije nastale prilikom planinarenja. Dok su se jedni bavili fotografijom drugi su se bavili pisanjem, pa je veliki planinar i zaljubljenik u Konjuh Milan Georgijević 1988. godine napisao i izdao «Planinarski vodič po Konjuhu» u kojem je slikovito opisao i predstavio naš Konjuh. Uskoro je u našu zemlju stigao rat pa su planinari svoja iskustva i znanja stavili u službu Armije BiH i braneći naše lijepe planine od agresora čekali dan kad će ponovo krenuti u planine bez oružja i mina.

 Nakon prestanka ratnih dejstava, obnovljeni sa novim članovima i uz pomoć iskusnih dugogodišnjih članova koji su još uvijek bili u Društvu, ponovo smo krenuli sa formiranjem planinarskih sekcija pa je tako ponovo formirana sekcija na Rudarsko-geološko-građevinskom fakultetu, u Profesionalnoj vatrogasnoj brigadi Tuzla iz koje je izrastao Rafting klub «Vatrogasac», u OŠ u Kladnju, Srednjoj saobraćajnoj i Srednjoj mašinskoj školi.

 Krenuli smo i sa školovanjem kadrova. Naša 2 člana završavaju tečaj i dobivaju certifikat Planinarskog saveza BiH za visokogorske vodiče. U saradnji sa PS BiH organizujemo na Javorju tokom četiri vikenda u proljeće 2010-te godine tečaj za članove Gorske službe spašavanja gdje učestvuju planinari iz cijele BiH i koji uspješno završava 7 naših članova. Tokom 2011-te godine 1 naš član završava napredni tečaj Sarajevske škole alpinizma a 1 planinarka završava početni tečaj alpinizma iste škole. Tokom zadnje četiri godine sljedeći članovi su se školovali u sljedećim planinarskim disciplinama: Šehović Izet Batko je završio tečaj A i B kategorije vodiča, Sanjin Hodžić završio je ljetni i zimski alpinistički tečaj, ljetni i zimski tečaj GSS-a, tečaj A i B kategorije vodiča i tečaj učitelja planinarstva, Amela Hamzić, tečaj učitelja planinarstva i tečaj A kategorije vodiča, Jusuf Juka Mujabašić ljetni i zimski alpinistički tečaj i tečaj A kategorije vodiča. Tečaj A kategorije vodiča su završili i sljedeći članovi: Koprić Sejfudin, Muftić Rasim i Bektašević Dževad. Nastojat će mo i dalje školovati kadrove u svim planinarskim disciplinima naravno spram novčanih mogućnosti Društva i zainteresovanosti ali i psihofizičke spremnosti članova za neke od planinarskih disciplina.

Što se tiče markiranja planinarskih staza, nakon rata smo uglavnom radili na obnavljanju i održavanju već postojećih. Od novih treba spomenuti otvaranje «Borine planinarske staze» 2006-te godine koju smo uradili u saradnji sa BH Telekomom, a 2010-te godine smo započeli jedan valiki projekat na trasiranju i markiranju planinarske transverzale «Put Srebreničke povelje» koja ide od Gornjeg Srebrenika do Neuma. Prva etapa je već u cijelosti završena od Gornjeg Srebrenika do Javorja. Slijedi dalji rad na stazi od Javorja do Bobovca pa preko Sarajevskog Ozrena, Bjelašnice, Veleža, Prenja do Hutovog blata i na kraju do Neuma. Na putu ove transverzale su i gradovi Tuzla, Sarajevo i Mostar. Projekat za ovu transverzalu i glavni nosilac aktivnosti je naš član Sabid Zekan. U isto vrijeme grupa planinara na inicijativu Gorana Hrvića počinje sa uređenjem i markiranjem planinarskih staza na Majevici i Iličici te do planinarske kuće na Vršanima, tako da danas imamo kilometre uređenih staza na domak grada, idealnih za jednodnevne ture, rekreaciju, biciklizam, šetnju i druženje planinara i građana. Uređenje tih staza nastavlja se i dalje.

Članovi PD «Konjuh» Tuzla su pored planinarenja po planinama bivše Jugoslavije od Slovenije do Makedonije, imali dosta uspjeha u osvajanju poznatih ledenih vrhova širom svijeta kao što su Tjen Šan , Kilimandžaro, Mon Blan, Materhorn, Monte Roza, Gros Glokner, Ararat, Elbrus, Triglav i to u više navrata, bilo pojedinačno ili kao članovi organizovanih ekspedicija na nivou tadašnje države. Jedan od najuspješnijih alpinista-planinara je svakako bio Eduard Edo Pavlović koji je samostalno osvojio sve vrhove Alpske transverzale i Kilimandžaro. Sjetimo se velike planinarske akcije 1976.godine pod nazivom «100 Tuzlaka» na Triglavu», ekspedicije na Grossglokner 1977.godine, Mont Blan 1978.godine, veliki planinarski uspjeh našeg Sejfudina Koprića koji je 1984.godine sa planinarima „Pobede“ ispenjao 6 vrhova preko 3500 mnv za 15 dana i to: Gros Glokner, Brajtvorn, Monte Rozu, Mont Blan, Le Ze Kren i Grand Paradizo i mnogih drugih koje će se nizati sljedećih godina.

Svakako, najuspješnija ekspedicija je organizovana 1998.godine kada se prvi put nakon agresije na BiH u veoma teškim poratnim prilikama, zavijorila zastava Bosne i Hercegovine, Tuzle i PD «Konjuha» na najvećem vrhu Zapadne Evrope, Mont Blanu. Bila je to prva organizovana ekspedicija međunarodno priznate BiH i izlazak planinara u Evropu u kojoj su učestvovali: Boris Ljubić, Dragan Markelić, Adnan Hodžić, Atif Musić, Muaz Leventić, Ivica Piljić i Željko Knez.

Već 1999-te godine organizujemo odlazak 48 naših članova na Triglav, a 2000-te godine povodom 200 godina od prvog uspona na najveći vrh Austrije odlazak na Grossglokner.

Ponovni izlazak u Evropu, izgradnja novog doma, omasovljenje članova Društva, učešće na svim akcijama Planinarskog Saveza BiH, su nam donijeli i organizaciju Sleta planinara BiH 2001.godine kada smo na Javorju primili i ugostili preko 1000 planinara iz cijele Bosne i Hercegovine.

Slijedeće 2002.godine pored redovnih aktivnosti, učešća na akcijama PS BiH, daljem uređenju i dogradnji novog doma na Javorju i Vršanima, organizujemo odlazak na Olimp. Godina 2003-ća nudi još veće uspjehe i izazove pa se zastava «Konjuha» vijori u Italiji na pohodu Tragovima vulkana, 2004-te u Bugarskoj na vrhu Balkana Musali, 2005-te godine na Pirinejima u Španiji, da bi 2006-te godine naša dva člana Dragan Markelić i Adnan Hodžić, odnijela zastavu Društva na Kilimandžaro. Veliki put Konjuha se pored redovnih aktivnosti 2007.godine nastavlja u Turskoj, Anadoliji i na Araratu, 2008.godine u Albaniji i na Prokletijama, 2009.godine u Slovačkoj, 2010.godine ponovo u Grčkoj a 2011-te u Bugarskoj na Musali, te na najvišim vrhovima Bosne i Hercegovine Magliću i Prenju.  Zahvaljujući našim aktivnostima ali i organizacionim sposobnostima 2010.godine nam je pripala velika čast ali i odgovornost organizovanja XIII Susreta planinara Balkana koji su nakon održavanja, proglašeni kao do tada najuspješniji i najbolje organizovani pa smo zahvaljujući tome, 2013-te bili domaćini V Omladinskih susreta planinara Balkana koji su održani na Javorju. Kao šlag na rođendansku tortu za 60 godina rada Društva 2011-te je stiglo priznanje Planinarskog saveza BiH kojim smo proglašeni po treći put za najaktivnije i najuspješnije planinarsko društvo u BiH za 2010.godinu. Zahvaljujući meteorskom usponu u radu Društva i popularizaciji planinarstva u BiH ali i van granica naše države, sagledavajući sve poslijeratne uspjehe «Konjuha», Planinarski savez BiH je ovo priznanje dodijelio našem Društvu još dva puta prethodnih godina i to 2003. i 2007.godine.

Veliki put „Konjuha“ se 2012-te godine nastavlja u Albaniji, 2013-te u Španiji, 2014-te u Turskoj i 2016-te na Kornatima.

Tih godina slijede i značajni usponi naših članova i to: 2008-e Adnan Hodžić penje Elbrus, 2012-te veći broj članova penju Musalu, a Amela Hamzić i Adnan Hodžić Grosglokner, 2013-te Titov vrh zimski uspon Stevo Cembauer, 2014-te Pecek u Austriji: Amela Hamzić i Adnan Hodžić, 2015-te Ararat: Amela Hamzić, Adnan Hodžić i Džemo Suljić i Kazbek najviši vrh Gruzije 5033 mnv Amela Hamzić jedina planinarka iz BiH koja je popela ovaj vrh. 2016-te Društvu za rođendan uspješno penju Kilimandžaro Rade Šimić, Mont Blan sa zahtjevne talijanske strane, prva planinarka „Konjuha“ Jasmina Hodžić a iz Francuske penju: Sanjin Hodžić, Salko Ćosić i Edin Jogunčić, više vrhova preko 3000 mnv Sejfudin Koprić, Olimp i Kajmakčalan Džemal Suljić te nas je u ovim pripremama za svečanu akademiju obradovala vijest od prije nekoliko dana da su Edmina, Mirsad i njihov sin Edin Medrić ispenjali vrh Toran La 5416 mnv na Himalajima. Ovim usponom je Edmina Merdić postala najuspješnija planinarka Društva kad je u pitanju dostinuta ispenjana visina a Društvo je eto dobilo za rođendan i prve Himalajce. Svi ovi usponi ne umanjuju značaj bezbroj uspješnih planinarskih tura u ljetnim i zimskim uslovima po planinama BiH ostalih članova Društva, jer kao što je rekao legenda planinarstva Drago Bozija „svaki planinar ima svoj Mot Everest!“

U 2011-toj godini članovi planinarske sekcije mladih koja se bavi planinarskom orijentacijom i orijentiringom postižu sve zapaženije rezultate, te tako nastavljaju tradiciju, jer su još davne 1979.g. članovi „Konjuha“ na takmičenju Univeziteta iz cijele Jugoslavije na Ohridu osvohjili II mjesto u orijentaciji a 1984.g. bili prvaci Jugoslavije u toj planinarskoj disciplini.

Od 2012-te do 2016-te godine naši momci i djevojke su bili 5 puta za redom Državni prvaci i sad u oktobru su predstavljali Bosnu i Hercegovinu u Sloveniji na takmičenju zemalja Balkana. 2012.godine osvajaju II mjesto na prvenstvu Balkana, 2013-te godine je Mirza Malkočević, pored drugih medalja, osvojio bronzanu medalju u orijentiringu i to je bila prva zvanična medalja ne samo za naše Društvo nego i za Bosnu i Hercegovinu u toj disciplini, a 2014-te godine su naši juniori bili prvaci Balkana u orijentaciji na nivou planinarskih društava. Sa takmičenja su donosili medalje i iz drugih disciplina kao što su: brdski biciklizam, brdsko trčanje, sportsko penjanje na prirodnoj stijeni. Imali ste priliku na našoj ozložbi vidjeti samo dio pehara i medalja koje su osvojili: Mirza Malkočević, Amar Kalajlić, Azur Grabovac, Jusuf Mujabašić, Sanjin Hodžić, Antonio Zahirović, Muhamed i Mehmed Zekan, Benjamin Juseiefendić, Mirza Mujezinović, Emina i Salko Ćosić, Dženis i Dževad Bektašević, Maja Huskić, Marko Divković, Edo Ahmedbašić, Muharem Huskić, Azra Murić, Ismet Mulahasanović i Blaženko Stojak.

Ono što nas posebno raduje je stalni porast članstva u našem Društvu. Sve je više mladih ljudi, bračnih parova sa djecom. Lijepo je vidjeti kako se očevi i kćeri ili očevi i sinovi takmiče u orijentaciji svako u svojoj kategoriji ali pod zastavom „Konjuha“. Sve je više fotografija sa uspona gdje zajedno penju roditelji i djeca. To je neprocjenjivo bogatstvo koje je krasilo naše Društvo i ponovo se vraća u naše Društvo. Rađaju se ljubavi, sklapaju prijateljstva, bratime se Društva kao nekad. Ove godine je Prelaz preko Konjuha povodom 2. Oktobra bio posebno svečan. Učenici dvije srednje škole Saobraćajne i Mašinske, članovi 26 planinarskih društava od toga 4 Društva iz susjednih država, oko 300 učesnika, bratimljenje SPAOK „Antigonea-Ne“ Negotino iz Makedonije i PD „Konjuh“ Tuzla. Planinarenje, ljubav, tolerancija, poštovanje, uvažavanje različitosti bez obzira na naciju i jezik kojim govorimo, prijateljstva za čitav život izbrisali su sve granice na našem Javorju.

Bilo je jako teško, skoro nemoguće nabrojati i spomenuti sve što je urađeno tokom 65 godina neprekidnog rada PD «Konjuha». Uz poštovanje i uvažavanje svih članova Društva tokom 65 godina, koji su na svoj način dali doprinos, da je PD «Konjuh» danas, planinarsko društvo sa tradicijom, sa stotinama dugogodišnjih i novih članova, sa zavidnim uspjesima u popularizaciji planinarstva, izgradnji planinarskih objekata i školovanju kadrova sjetimo se prvog predsjednika Halida Čokića, predsjednika kao što su bili:  Asim Viđen, Petar Simoneti, Sidonija Žižak, Mladen Tabaković, Zorica Radojev, Milan Georgijević, Alija Dolić, Slavica Jokić, Ferijala Hercegovac, Boris Ljubić, Kemal Atlić i naravno Dragan Markelić. To ne znači da su drugi bili manje važni, ali su pojedini periodi u radu Društva nametnuli nekima više obaveza i odgovornosti ili su jednostavno neki predsjednici bili veći vizonari te smogli snage da svoje velike ideje, uz podršku tadašnjih članova, pretvore u djelo. Ima i onih koji nikada nisu bili predsjednici, ali su dugogodišnjim radom i neiscrpnom energijom vječito vukli i radili. Spomenimo veterane kao što je naš djed Stjepan, koji čitav život samo gradi i gradi i koji je svaki utorak tokom agresije na BiH otvarao vrata naših prostorija i uz plamen svijeće čekao planinare, kao što je nenametljivi Mrki koji bi mogao dobiti nadimak Tihi ali je uvijek bio na raspolaganju baš kad zatreba, Rudo planinar-samotnjak koji se komotno može upisati kao stanovnik Javorja, Milenko koji na svaki poziv odgovara samo pitanjem „reci šta treba uraditi ?“, Akif Ado Hujdur koji nije po godinama veteran ali je dao neprocjenjiv doprinos u radu našeg Društva. O ostalim članovima neka pričaju članci iz novina, fotografije one male i velike crno-bijele drage uspomene i ove nove moderne i moćne, koje ste mogli vidjeti na našoj izložbi, te video zapis koji upravo gledate.   

Da ovaj Izvještaj o Planinarskom društvu «Konjuh» Tuzla za proteklih 65 godina, ne bi bio samo suhoparno nabrajanje onog što smo uradili i gdje smo bili, te priznanja koja smo dobili, spomenuli smo samo poneka imena onih koji su prije 30., 40., 50. i više godina, bili ono što smo mi danas. U proteklih 65.godina neki članovi su slavu i zastavu Društva nosili preko ledenih grebena širom svijeta, neki obilazeći transverzale širom bivše Jugoslavije, neki gradeći i uređujući planinarske domove Društva, danima i godinama koji se više ne mogu ni izbrojati, neki radeći izuzetno važne ali nezahvalne poslove u Društvu, poslove: sekretara, blagajnika, knjigovođe, poslove održavanja naše stranice na netu, osmišljavanje i pisanje projekata za Društvo, neki takmičeći se u orijentaciji i orjentiringu, neki spremajući nezaboravne pite, kolače i silne ručkove i tople čajeve za hiljade planinara koji su pohodili Ozren, Konjuh i Vršane, te bili gosti našeg Društva.

Danas u ovoj sali nažalost nema onih koji su PD «Konjuh» njegovali kao novorođenče te s njim pravili svoje prve planinarske korake, mali je broj i onih koji su 60-tih i 70-tih godina učlanjujući su u PD «Konjuh», imali godina koliko i Društvo te su svoju razigranu mladost utkali u «Konjuh» a onda sazrijevali kao ljudi i  kalili se kao planinari zajedno do današnjih dana, s nama su danas članovi koji su u «Konjuhu» i na Konjuhu našli mirnu luku za svoje penzionerske dane, ali i najvažniji, najjači i najhrabriji članovi, grupa mladih ljudi, entuzijasta, žednih uspjeha, osvojenih medalja i pehara, adrenalina, ledenih planina, kojima će jednog dana uz dobro zdravlje i hladnu glavu, ako Bog da Mont Everest i nebo biti granica.