PD Konjuh
Visokogorska sekcija
Izvještaj sa memorijala na Prenju.
Grupa mala ali neprobrana je krenula 15.2. u 21:30 iz ustaničkog mjesta Husina, preciznije sa benzinske pumpe i zaputila se u pravcu bratske nam Hercegovine sa ciljem približavanja planini Prenj, a možda i samom penjanju na jedan od njegovih ozbiljnijih vrhova, Lupoglav.
Memorijal.
U nas teže ture nema.
Pogotovo na način na koji već tradicionalno “Konjuh” penje. U “cugu”…. Sreća pa Hazima auto ošinulo, da i on ide, bezbeli bi još nešto smislio da se popne, čisto da se ne dangubi. Nama ostalima je i ovo previše.
Adnan, Fahro, Goran, Denis,opet onaj iz “Ljiljana” Mehmed (ne možemo ga se nikako riješiti, sad je još jednog doveo), i Aner su imena učesnika pohoda. Sanjin nas čeka na Barnom dolu, on je jedan od vodiča ispred saveza.
Ovi pametniji su nas savjetovali da ne idemo, vrijeme nije obećavajuće, al haj’ ti dokaži nama…..
Iz Mostarske Bijele, krenuli u 1:50, kroz blatnjavu šumu, preko kaduljišta i na Barni do stigli oko 6:30.
Kratka pauza, pa sa ostalim učesnicima do grobova. Polaganje cvijeća, kraći govor, uspomena na poginule, Iliju, Ziju, i Milorada.
Dirljivo. Jazuk mladosti.
Dalje prema vrhu, naveze, cepini, snijeg, magla, uspon….
Vrh!
Konačno. Preko 2000m popetih odjednom.
Respekt za svakog ko je ovo i pokušao, a kamoli uspio.
A onda nizbrdo.
Beskonačno
Do auta, i nazad u Tuzlu.
Pa do nekog novog uspona.
Hvala svim učesnicima.
